1.11 Govori li nam Bog samo po Bibliji? Ili nam govori i na druge načine?
Postoji mnogo različitih načina pomoću kojih Bog objavljuje sebe. On se objavljuje i kroz Sveto pismo (Bibliju) i po predaji Crkve. Tijekom svog života ovdje na zemlji, Isus je objasnio i ispunio Sveto pismo. Božje objavljenje je potpuno u Isusu (objava završava smrću posljednjeg apostola).
Do danas, Duh Sveti pomaže Crkvi da stekne još bolje shvaćanje Božjeg otkrivenja. Kako bi se spriječile pogrešne ili pretjerano doslovne interpretacije, Bibliju valja čitati na pravi način. Isus je utemeljio Crkvu da nam u tome pomogne.
Što je apostolska predaja?
Apostolska predaja je prenošenje Kristove poruke koje se od samih početaka kršćanstva vrši propovijedanjem, svedočenjem, ustanovama, bogoslužjem i nadahnutim spisima. Apostoli su prenijeli svojim nasljednicima biskupima i, preko njih, svim naraštajima sve do dovršenja vremena, ono što su primili od Krista i naučili od Duha Svetoga. [KKKC 12]
Na koje se načine ostvaruje apostolska predaja?
Apostolska se predaja ostvaruje na dva načina: živim prenošenjem Božje riječi (jednostavno nazvanim Predaja) te Svetim pismom, koje je ista, samo zapisana poruka spasenja. [KKKC 13].
Odakle znamo što pripada pravoj vjeri?
Pravu vjeru nalazimo u Svetom pismu i živoj predaji →Crkve (= Tradiciji).
→NOVI ZAVJET je nastao iz vjere Crkve. Pismo i predaja pripadaju zajedno. Predavanje vjere ne ide u prvomu redu preko teksta. U ranoj →CRKVI se govorilo da je Sveto pismo prije u srcu Crkve nego na ispisanoj pergameni. Već su učenici i →APOSTOLI iskusili novi život najprije u živomu zajedništvu s Isusom. U to je zajedništvo, koje se nakon uskrsnuća nastavlja na drugi način, mlada Crkva pozvala ljude. Prvi kršćani bijahu postojani u “nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama” (Dj 2,42). Bili su među sobom složni te su imali prostora za druge. To čine vjernici sve do danas: kršćani pozivaju ostale ljude da upoznaju zajedništvo s Bogom koje je od apostolskih vremena neiskrivljeno zadržano u Katoličkoj crkvi. [Youcat 12]
Kako se Boga može spoznati samo svjetlom razuma?
Polazeći od stvorenja, tj. od svijeta i ljudske osobe, čovjek samim razumom može sa sigurnošću spoznati Boga kao izvor i svrhu svemira i kao najviše dobro, istinu i beskrajnu ljepotu. [KKKC 3]
Je li za spoznaju Božjega otajstva dovoljano samo svjetlo razuma?
U spoznavanju Boga samo svjetlom razuma čovjek nailazi na mnoge poteškoće. Osim toga, ne može sam ući u nutrinu božanskoga otajstva. Zato ga je Bog htio prosvijetliti svojom Objavom ne samo glede istina koje nadilaze ljudsko shvaćanje, nego i glede ćudorednih i vjerskih, po sebi ljudskome razumu dohvatnih, istina koje tako svi mogu bez poteškoća spoznati čvrstom sigurnošću i bez primjesa ikakve zablude. [KKKC 4]
Što Bog objavljuje čovjeku?
U svojoj dobroti i mudrosti Bog se objavljuje čovjeku. Djelima i riječima objavljuje sama sebe i svoj dobrohotan naum koji je utvrdio od vječnosti u Kristu u prilog čovječanstvu. Taj naum ide za tim da milošću Duha Svetoga sve ljude kao posinjenu djecu u njegovu jedinome Sinu učini dionicima božanskoga života. [KKKC 6]
Možemo li svojim razumom spoznati Božje postojanje?
Da. Ljudski razum može sa sigurnošću spoznati Boga. Svijet nema svoj izvor i cilj u sebi samome. U svemu što jest ima više od onoga što se vidi. Red, ljepota i razvoj svijeta ukazuju na nešto iznad njega samoga i na Boga. Svaki je čovjek otvoren za istinito, dobro i lijepo. Čuje glas savjesti koji ga upravlja dobru, a odvraća od zla. Tko razumno slijedi taj trag, nalazi Boga. [Youcat 4]
Zašto ljudi Boga niječu kada ga mogu svojim razumom spoznati?
Spoznati Boga nevidljivoga velik je izazov za ljudski duh. Mnogi se pred tim izazovom prestrašeni povlače. Neki ne žele Boga priznati zato što bi onda morali mijenjati svoj život. Tko kaže da je pitanje o Bogu besmisleno jer je nerješivo, previše pojednostavljuje. [Youcat 5]
Zašto se Bog morao očitovati da bismo znali tko je on?
Čovjek može razumom spoznati da Bog postoji, ali ne i kakav je doista Bog. No zato što Bog hoće biti spoznat, sam se je očitovao.
Bog nam se nije morao objaviti. To je učinio – iz ljubavi. Kao što se u ljudskoj ljubavi o ljubljenoj osobi samo onda nešto može znati ako nam otvori svoje srce, tako o nutarnjoj misli Božjoj nešto znamo jer nam je to vječni i otajstveni Bog u svojoj ljubavi objavio. Bog je uvijek ljudima nanovo govorio, od stvaranja preko otaca i proroka do konačne →OBJAVE u svojemu sinu Isusu Kristu. U njemu nam je otvorio svoje srce i učinio nam trajno dostupnom svoju najintimniju bit. [Youcat 7]
Sv. Bazilije, O Duhu Svetom
Vjerovanja i prakse, bilo općeprihvaćene ili javno prihvaćene, koje su u Crkvi sačuvane, neke posjedujemo iz pisanog učenja, druge smo primili „u otajstvu“ predajom apostola. Oboje u odnosu na pravu religiju imaju isti izvor. [Sv. Bazilije, O Duhu Svetom, 27. poglavlje (MG 32, 188)]
