2.14 Mogu li biti dobar kršćanin bez Crkve?

Crkva je sveta budući da joj je tvorac sam Presveti Bog; Krist je dao sama sebe za nju da je posveti i učini posvetiteljicom; Duh Sveti je ljubavlju oživljuje. U njoj je pohranjena punina sredstva spasenja. Svetost je poziv svakoga njezina člana i svrha svekolike njezine djelatnosti. Crkva među svoje članove ubraja Djevicu Mariju i bezbrojne svece, kao uzore i zagovornike. Svetost Crkve vrelo je posvećenja njezine djece koja se ovdje na zemlji sva priznaju grješnicima, uvijek potrebna obraćenja i očišćenja. [KKKC 165]

Znači da je znak i oruđe pomirenja i zajedništva svega čovječanstva s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskoga roda. [KKKC 152]

Znači da svako spasenje dolazi od Krista-Glave po Crkvi koja je njegovo Tijelo. Zato se ne bi mogli spasiti oni koji, iako im je poznato da je Krist ustanovio Crkvu i da je ona potrebna za spasenje, ipak ne bi htjeli u nju ili ući ili pak u njoj ostati. Istodobno, zahvaljujući Kristu i njegovoj Crkvi mogu postići vječno spasenje oni koji bez svoje krivnje ne poznaju Kristovo evanđelje ni njegovu Crkvu, a ipak iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje vršiti njegovu volju, koju su spoznali u glasu savjesti. [KKKC 171]

Svi ljudi na različite načine pripadaju ili su pozvani na katoličko jedinstvo Božjega naroda. Katoličkoj je Crkvi potpuno pritjelovljen svatko tko je, imajući Kristov Duh, s njom združen vezom ispovijedanja vjere, sakramenta, crkvene uprave i zajedništva. Krštenici, koji ne ostvaruju potpuno takvo katoličko jedinstvo, nalaze se u nekomu, premda ne savršenu, zajedništvu s Katoličkom Crkvom. [KKKC 168]

Katolička Crkva svoj odnos prema židovskome narodu promatra pomoću činjenice da je Bog ovaj narod izabrao prvi od sviju da primi njegovu Riječ. Židovskome narodu “pripada posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njegovi su i oci, i od njih je, po tijelu, Krist” (Rim 9,4.5). Za razliku od drugih nekršćanskih religija, židovska je vjera već odgovor na Božju Objavu u Starome zavjetu. [KKKC 169]

To je prije svega veza koja proizlazi iz zajedničkog podrijetla i svrhe cijelog ljudskog roda. Katolička Crkva drži da je sve dobro i istinito što se može naći u drugim religijama dar Božji, to je zraka njegove istine, pa može pripraviti za prihvaćanje Evanđelja i potaknuti prema jedinstvu čovječanstva u Kristovoj Crkvi. [KKKC 170]

Crkva poštuje sve što je u drugim →RELIGIJAMA dobro i istinito. Ona zahtijeva i pazi na vjersku slobodu kao ljudsko pravo. Međutim, ona zna da je Krist jedincati otkupitelj svih ljudi. Samo je on “Put, Istina i Život” (Iv 14,6).

Tko god Boga traži, blizak je nama kršćanima. Poseban je stupanj “rodbinstva” s muslimanima. Poput židovstva i kršćanstva i islam pripada monoteističkim (jednobožačkim) →RELIGIJAMA (→MONOTEIZAM). Muslimani također štuju Boga Stvoritelja i Abrahama kao oca vjere. U Kur´anu Isus je prikazan kao veliki prorok; Marija, njegova majka, kao majka proroka. Crkva uči da svi ljudi, koji nisu upoznali Krista i njegovu Crkvu bez vlastite krivnje, a iskreno Boga traže i slijede glas vlastite savjesti, mogu postići vječno spasenje. Tko je pak spoznao da je Isus “Put, Istina i Život”, ali ga ne želi slijediti, na drugim putovima ne može naći spasenje. To se misli kada se kaže da “izvan crkve nema spasenja” (Extra Ecclesiam nulla salus). [Youcat 136]

Zadaća →CRKVE je da kraljevstvo Božje, koje je s Isusom već započelo, zasije u sve narode i učini da raste.

Gdje god je Isus došao, nebo je dotaklo zemlju: započelo je kraljevstvo Božje, kraljevstvo mira i pravednosti. →CRKVA služi tomu Božjem kraljevstvu. Ona nije svrhom sama sebi. Ona mora dalje nastaviti ono što je Isus započeo. Ona treba djelovati kako bi Isus činio. Ona nastavlja Isusove svete znakove (→SAKRAMENTE). Ona dalje pronosi Isusove riječi. Stoga je Crkva, unatoč svoj svojoj slabosti, značajan  dio neba na zemlji. [Youcat 123]