3.41 Zašto žene i oženjeni muškarci ne mogu biti svećenici?
Isus je namjerno birao samo muškarce kao apostole. Njegove su učenice dobile drugačiju, iako ne manje važnu ulogu. Kao i njegovi prethodnici, i papa Franjo zalaže se za uključivanje i žena i muškaraca u upravljanje Crkvom, unutar situacije koju je Isus odredio.
Apostoli su svoju službu prenijeli na svoje nasljednike (biskupe) i na njihove pomoćnike (svećenike i đakone). U Zapadnoj Katoličkoj crkvi svećenici i biskupi u principu ostaju neoženjeni. Oni su se slobodno odlučili potpuno se posvetiti Isusu u živeći u celibatu i slijediti Isusov primjer u svemu. To im omogućuje potpuno slobodan odlazak tamo gdje ih pošalju Isus i Crkva.
Zašto se zove sakrament reda?
Red označuje crkveno tijelo u koje se ulazi i postaje njegovim dionikom posebnim posvećenjem (ređenjem) koje, osobitim darom Duha Svetoga, omogućava vršenje svete vlasti u ime Krista i njegovom ovlašću, u službi Božjega naroda. [KKKC 323]
Što se događa u ređenju?
Ređenjem se prima dar Duha Svetoga koji ređeniku od Krista preko →BISKUPA udjeljuje svetu vlast.
Biti →SVEĆENIK ne znači samo preuzeti neku funkciju ili službu. Ređenjem svećenik prima određenu snagu i poslanje za svoju braću i sestre u vjeri. [Youcat 249]
Tko može primiti ovaj sakrament?
Valjano ga može primiti samo kršteni muškarac: Crkva se drži vezanom tim izborom samoga Gospodina. Nitko ne može polagati pravo na primanje sakramenta reda, nego ga crkvena vlast treba držati prikladnim za službu. [KKKC 333]
Kako se slavi sakrament reda?
Sva tri stupnja sakramenta reda podjeljuju se biskupovim polaganjem ruku na glavu ređenika nakon čega biskup izgovara svečanu posvetnu molitvu. Njome biskup za ređenika od Boga moli posebno izlijevanje Duha Svetoga i njegovih darova potrebnih za dotičnu službu. [KKKC 331]
Kako Crkva razumije sakrament svetoga reda?
→SVEĆENICI Staroga saveza svojom su zadaćom držali posredovanje između nebeskoga i zemaljskoga, između Boga i njegova naroda. Budući da je Krist “jedini posrednik između Boga i ljudi” (1 Tim 2,5), on je to svećenstvo ispunio i dovršio. Nakon Krista posvećeno (ministerijalno) svećeništvo može samo biti u Kristu, po Kristovoj žrtvi na križu i na temelju Kristova poziva i apostolskoga poslanja.
Katolički →SVEĆENIK, koji podjeljuje →SAKRAMENTE ne djeluje vlastitom snagom ili iz moralne savršenosti (koju nažalost često nema), nego in persona Christi. Po ređenju mu je dana preobražavajuća, ozdravljajuća i spasavajuća snaga Kristova. Budući da to svećenik nema sam od sebe, on je prije svega sluga. Stoga je znak raspoznavanja svakog pravog svećenika ponizna začuđenost nad vlastitim pozivom. [Youcat 250]
Obezvrjeđuje li se žena time da samo muškarci smiju primiti sakrament svetoga reda?
Odluka da samo muškarci smiju primiti sveto ređenje nije nikakvo obezvrjeđenje žene. Muškarac i žena imaju od Boga isto dostojanstvo, ali različite zadaće i darove (→KARIZME). Crkva se drži vezanom s time da je Isus, kod ustanove svećeništva, na Posljednjoj večeri, izabrao isključivo muškarce. Papa Ivan Pavao II. izjavio je 1994. godine da “Crkva ni na kakav način nema vlast podjeljivati svećenički red ženama te da svi vjernici u Crkvi to trebaju prihvatiti kao konačnu odluku”.
Kao ni jedan čovjek u starini Isus je na provokativan način iskazivao poštovanje ženama, darivao im svoje prijateljstvo i štitio ih. Među onima koji su ga slijedili bilo je žena, a Isus je jako cijenio njihovu vjeru. Čak je i prva svjedokinja uskrsnuća bila žena. Stoga je Marija Magdalena nazvana “apostolom →APOSTOLA”. Pa ipak, svećeništvo i pastirska služba uvijek su predavani muškarcima. U →SVEĆENIKU muškarcu zajednica treba vidjeti predstavnika Isusa Krista. Svećeništvo je osobita služba koja računa na muškarca i u njegovoj muško-očinskoj ulozi. To ipak nije nikakav oblik muške nadređenosti ženama. Žene u Crkvi, kao što vidimo kod Marije, imaju ulogu koja nije manje važna od muške, nego je ženska uloga. Eva je postala majka svih živih (Post 3,20). Kao “majke svih živih” žene imaju posebne darove i sposobnosti. Bez njihova načina u Crkvi bi poučavanje, navještaj, karitas, duhovnost i dušobrižništvo bili “napola oduzeti”. Gdje god muškarci u Crkvi svećeničku službu koriste kao sredstvo moći ili ženama s njihovim vlastitim →KARIZMAMA ne daju doći do izražaja, griješe protiv ljubavi i Isusova Duha Svetoga. [Youcat 257]
Zašto Crkva od svećenika i biskupa zahtijeva život u beženstvu (celibatu)?
Isus je živio u celibatu, čime je htio očitovati svoju nepodijeljenu ljubav prema Bogu, Ocu. Preuzeti način Isusova života i živjeti u beženstvu i →ČISTOĆI “radi kraljevstva nebeskoga” (Mt 19,12) već je od Isusova vremena znak ljubavi, nepodijeljena predanja Gospodinu i potpune spremnosti na služenje. Rimokatolička Crkva ovakav način života zahtijeva od svojih →BISKUPA i →SVEĆENIKA, a katoličke istočne Crkve samo od svojih biskupa.
Celibat, veli papa Benedikt, ne može značiti “ostati bez ljubavi, nego mora značiti dopustiti da me zahvati strast za Bogom”. →SVEĆENIK kao onaj koji živi u celibate treba biti plodan jer predstavlja Božje i Isusovo očinstvo. Dalje veli Papa: “Krist treba svećenike, zrele i hrabre, sposobne živjeti pravo duhovno očinstvo.” [Youcat 258]
Sv. Jeronim, Pisma
Isus Krist i Djevica Marija posvetili su u sebi prve plodove djevičanstva za oba spola. Apostoli su ili bili djevice ili su bili u braku... One osobe koje su odabrane za biskupe, svećenike i đakone su ili djevci ili udovci; ili se barem, nakon što uđu u svećeništvo, zavjetuju na vječnu čednost. [Sv. Jeronim, Pisma, 48:21 (ML 22, 510)]
Papa Franjo, Letačka tiskovna konferencija, 27. rujna 2015.
[Što se tiče ređenja] žena za svećenike, to se ne može učiniti. Papa sveti Ivan Pavao II., kada je postavljeno pitanje, nakon dugotrajnog razmišljanja to je jasno iznio. Ne zato što žene nisu sposobne, već... gledaj, u Crkvi su žene važnije od muškaraca, jer je Crkva žena. O Crkvi govorimo kao "ona"; ona je Kristova zaručnica, a Gospa je važnija od pape, biskupa i svećenika. [Papa Franjo, Letačka tiskovna konferencija, 27. rujna 2015.]
