3.37 Silazi li Duh Sveti na nas po drugi put za vrijeme svete potvrde?

Naziva se krizma (u istočnim Crkvama: miropomazanje, tj. pomazanje svetim mirom, “krizmom”) zbog svoga bitna obreda – pomazanja. Naziva se potvrda jer potvrđuje i osnažuje krsnu milost. [KKKC 266]

Bitni obred potvrde jest mazanje svetom krizmom (ulje pomiješano s balzamom, posvećeno od biskupa) koje se vrši uz polaganje ruke službenika koji izgovara riječi vlastite sakramentalnom obredu. Na Zapadu se pomazuje čelo potvrđenika riječima: “Primi pečat dara Duha Svetoga.” U istočnim Crkvama bizantinskoga obreda pomazuju se i drugi dijelovi tijela s formulom: “Pečat dara Duha Svetoga.” [KKKC 267]

→POTVRDA je →SAKRAMENT kojim se dovršuje krštenje i u kojemu nam se daruje dar Duha Svetoga. Tko se slobodno kao dijete Božje odlučuje za život i znakom polaganja ruku i pomazanja →KRIZMOM Boga moli za Duha, prima snagu, Božju ljubav i snagu da ga svjedoči riječju i djelom. Tako je sada punopravan, odgovoran član Katoličke Crkve.

Kada trener šalje nogomataša na igralište, stavi mu ruku na pleća i dadne posljednje upute. Tako se može razumjeti i →POTVRDU. Na nas su položene ruke. Stupamo na igralište života. Po Duhu Svetomu znamo što nam je činiti. On nas motivira iz dubine. Njegovo nam poslanje odzvanja u ušima. Osjećamo njegovu pomoć. Ne ćemo izdati njegovo povjerenje i za njega ćemo u igri pobijediti. Moramo samo htjeti i njega slušati. [Youcat 203]

Već je narod Božji u →STAROMU ZAVJETU očekivao izlijevanje Duha Svetoga na Mesiju. Isus je živio život u osobitu Duhu Ljubavi i potpunu jedinstvu sa svojim nebeskim Ocem. Ovaj je Isusov Duh bio “Duh Sveti” za kojim je čeznuo izraelski narod; to je bio isti Duh kojega je Isus obećao svojim učenicima, isti Duh koji je pedeseti dan nakon Uskrsa, na Pedesetnicu, sišao nad učenike. I ponovno je to isti Isusov Duh Sveti koji silazi na svakoga tko prima →SAKRAMENT →POTVRDE.

Već u Djelima apostolskim, koja su nastala svega nekoliko desetljeća nakon Isusove smrti, vidimo Petra i Ivana na “krizmenomu putovanju”; obojica polažu ruke na nove kršćane koji su prije toga bili “samo kršteni u ime Gospodina Isusa”, i tako su im srca bila ispunjena Duhom Svetim. [Youcat 204]

U →POTVRDI se u dušu krštenika utiskuje neizbrisiv pečat, koji se može samo jednom primiti i koji tu osobu zauvijek određuje kao kršćanina. Dar Duha Svetoga je snaga odozgor u kojoj osoba čini djelatnom milost svojega krštenja i postaje “svjedok” Kristov.

Primiti potvrdu znači s Bogom načiniti “ugovor”. Potvrđenik kaže: Da, vjerujem tebi, svojemu Bogu, daj mi svojega Duha da te potpuno slušam, da se nikada od tebe ne odijelim i da te svjedočim sav svoj život, tijelom i dušom, riječima i djelima, u dobrim i zlim danima. A Bog kaže: Da, vjerujem ti, dijete moje – i poslat ću ti svojega Duha, da, sebe sama. Posve ću te slušati. Nikada se neću ni u ovomu ni u vječnomu životu od tebe odijeliti. Bit ću u tvojemu tijelu i u tvojoj duši, u tvojim riječima i djelima. Pa čak ako me i zaboraviš, ja tebe neću – ni u dobrim ni u lošim danima. [Youcat 205]

Svaki katolik koji je primio →SAKRAMENT krštenja i koji je u “stanju milosti” može biti pripušten →POTVRDI.

“Stanje milosti” znači: da nije učinio nikakav teški (smrtni) grijeh. Teškim se grijehom odvaja od Boga i samo se u ispovijedi može ponovno s Bogom pomiriti. Kršćanin (mladi), koji se pripravlja na →POTVRDU, nalazi se u najodlučnijemu razdoblju svojega života. Sve će učiniti da vjeru shvati razumom i srcem; molit će sam i s drugima za dar Duha Svetoga; na svaki će se način izmiriti sa sobom, s ljudima oko sebe i s Bogom, čemu služi ispovijed koja vodi Bogu bliže i onda kada nismo učinili nikakve teške grijehe. [Youcat 206]