1.26 Zašto je Isus umro za nas?
Bog ima neizmjernu ljubav prema nama. Želi da postanemo potpuno sretni i da zauvijek živimo na nebu s Njim. Međutim, naši se grijesi nalaze između nas i Boga. Zbog naših grijeha, mjesta za Boga u našim životima ima malo ili ga čak uopće nema. Svoje brige i tuge moramo nositi sami, jer ne dopuštamo Bogu da uđe u naš život. To nas može učiniti vrlo nesretnima.
I tako je Bog poslao svoga Sina Isusa, koji je bio potpuno bez grijeha. Isus je rođen kao čovjek. Kad je umro na križu, s njim je umro i sav ljudski grijeh. Od tog trenutka, možemo postati Božja usvojena djeca putem krštenja. Sada moramo prihvatiti samo Božje oproštenje kako bismo ponovno hodali s Njim!
Zašto Crkva krsti djecu?
Budući da se rađaju s istočnim grijehom, ona trebaju biti oslobođena od vlasti Zloga i prenesena u kraljevstvo slobode djece Božje. [KKKC 258]
Zašto se Crkva čvrsto drži prakse krštenja djece?
Crkva se drži prakse krštenja djece od davnih vremena. Zato postoji jedan razlog: prije nego što se mi odlučimo za Boga, Bog se je odlučio za nas. Krštenje je dakle milost, nezasluženi dar Boga koji nas bezuvjetno prihvaća. Roditelji vjernici, koji žele najbolje za svoje dijete, žele krštenje kojim dijete biva otrgnuto utjecaju istočnoga grijeha i snazi smrti.
Krštenje djece pretpostavlja da će kršćanski roditelji krštenika uvesti u vjeru. Nepravedno je, iz krivo shvaćena liberalizma, djetetu uskratiti krštenje. Kako se djetetu ne smije uskratiti ljubav, da bi se samo poslije moglo odlučiti za ljubav, tako bi bila nepravda kada bi mu roditelji vjernici uskratili Božju milost u krštenju. Kao što je svaki čovjek rođen sa sposobnošću da govori, ali mora naučiti jezik, tako je svaki čovjek rođen sa sposobnošću da vjeruje, ali vjeru mora upoznati. U svakom slučaju krštenje se nikome ne može nametnuti. Tko je krštenje primio kao malo dijete, mora ga kasnije u svojemu životu “ratificirati”, to znači: mora ga potvrditi svojim vlastitim pristankom kako bi bilo plodonosno. [Youcat 197]
Koja je etapa punina i dovršetak Božje Objave?
To je ona ostvarena u njegovoj Utjelovljenoj Riječi, Isusu Kristu, posredniku i punini Objave. Budući da je Jedinorođeni Sin Božji koji je postao čovjekom, on je savršena i konačna Očeva Riječ. Poslanjem Sina i darom Duha Svetoga Objava je već potpuno dovršena, mada Crkvi ostaje da postupno tijekom vjekova dosegne sav njezin domašaj.
“Darovavši nam svoga Sina, koji je njegova jedina i konačna Riječ, Bog nam je tom svojom Riječju ujedno rekao sve i nema nam što više reći” (sveti Ivan od Križa). [KKKC 9]
Koja je vrijednost privatnih objava?
Premda ne pripadaju u polog vjere, one mogu pomoći življenju same vjere samo ako zadrže svoju usmjerenost prema Kristu. Crkveno učiteljstvo, na koje spade razlučivanje takvih privatnih objava, stoga ne može prihvatiti one objave koje bi htjele nadići ili ispraviti dovršenu Objavu koja je Krist. [KKKC 10]
Što Bog kazuje o sebi šaljući nam svojega Sina?
Bog nam u Isus Kristu očituje svu dubinu svoje milosrdne ljubavi.
U Isusu Kristu nevidljivi Bog postaje vidljiv. Postaje čovjekom poput nas. To nam pokazuje dokle ide Božja ljubav: nosi sav naš teret. S nama je na svim našim putovima. On je u našoj napuštenosti, našoj patnji, našemu strahu i smrti. On je tamo gdje mi više ne možemo dalje, da nam otvori vrata u život. [Youcat 9]
Je li nam u Isusu Kristu sve objavljeno ili će se objava i nakon njega nastaviti?
U Isusu Kristu sam je Bog došao na svijet. On je zadnja Božja riječ. Slušajući njega svi ljudi svih vremena mogu upoznati tko je Bog i što im je potrebno za spasenje.
S evanđeljem (Radosnom vijesti) Isusa Krista →OBJAVA je potpuna i dovršena. Da bi nam je osvijetlio, Duh Sveti nas sve dublje uvodi u Istinu. U životu pojedinih ljudi Božje svjetlo tako jako sja da vide “otvorena nebesa” (Otk 7,56). Tako su nastala velika hodočasnička svetišta, poput Guadalupea u Meksiku ili Lurda u Francuskoj. “Privatne objave” vidioca ne mogu poboljšati evanđelje Isusa Krista. One nisu obvezujuće za sve, ali nam mogu pomoći da objavu bolje razumijemo. Njihovu istinitost provjerava →CRKVA. [Youcat 10]
Koji su učinci Kristove žrtve na Križu?
Isus je slobodno prikazao svoj život kao žrtvu pomirnicu, tj. zadovoljštinu za naše grijehe s potpunim posluhom svoje ljubavi sve do smrti. Ta “ljubav do kraja” (Iv 13,1) Božjega Sina s Ocem pomiruje čitavo čovječanstvo. Kristova vazmena žrtva, dakle, ljude otkupljuje na jedinstven, savršen i konačan način i otvara im pristup u zajedništvo s Bogom. [KKKC 122]
Zašto nas je Isus morao otkupiti baš na križu?
Križ, na kojemu je Isus bez ikakve krivnje okrutno smaknut, mjesto je najvećega poniženja i napuštenosti. Isus, naš Otkupitelj, izabrao je križ da ponese krivnju svijeta i pretrpi patnju svijeta. Tako je, svojom potpunom ljubavlju, ponovno priveo svijet Bogu.
Bog nam nije mogao svoju ljubav zornije pokazati nego kada se za nas u obličju Sina dao prikovati na križ. Križ je u starini bio najsramotniji i najokrutniji način smaknuća. Rimskoga se građanina nije smjelo razapeti, pa ma što skrivio. Tako je Bog ušao u najdublje ljudske patnje. Otada nitko ne može reći: “Bog ne zna kako patim!” [Youcat 101]
Sv. Irenej, Protiv hereza, 3. knjiga, 16. poglavlje
Isus Krist, Sin Božji... koji nas je trpljenjem pomirio s Bogom i uskrsnuo iz mrtvih. Koji je s desne strane Oca i savršen u svim stvarima... Jer on je uistinu donio spasenje: budući da je on Riječ Božja, on je jedinorođeni Sin od Oca, Krist Isus naš Gospodin. [Sv. Irenej, Protiv hereza, 3. knjiga, 16. poglavlje (MG 7, 928)]
