4.15 Tko je svetac?
Neki su kršćani živjeli na tako poseban način da su oni, koji su ih upoznali, imali dojam da se susreću sa samim Isusom, da tako kažem. Njihova 'herojska vrlina' nije se uglavnom našla u stvarima koje su rekli ili učinili, već u njihovom načinu života.
Kao da su uvijek bili povezani s Isusom, u svemu što su činili. Na taj su način dopustili Svetom Duhu da im pomogne da žive kao dobri kršćani u vjeri, nadi i ljubavi. Oni su postali primjer svim drugim kršćanima i nazivaju ih "svetima".
Što znači “zajedništvo svetih”?
“Zajedništvu svetih” pripadaju svi ljudi koji su svoju nadu položili u Krista i po krštenju njemu pripadaju, bilo da su na životu ili su već preminuli. Budući das mo u Kristu jedno Tijelo, živimo u zajedništvu koje obuhvaća nebo i zemlju.
Crkva je veća i življa nego što mislimo. Njoj pripadaju živi i preminuli (bilo da su u procesu očišćenja, bilo da su već u nebeskoj slavi), poznati i nepoznati, veliki sveci i nepoznati ljudi. Mi možemo biti jedni za druge i preko smrti. Možemo zazivati naše svece zaštitnike i svece koji su nam osobito dragi, ali i naše bližnje koji su preminuli, za koje vjerujemo da su već kod Boga. S druge strane, možemo našim pokojnima, koji su još na putu očišćenja, pomoći svojom molitvom. Sve što pojedinac u Kristu i s Kristom čini i podnosi, svima je na korist. S druge strane, nažalost, to također znači da svaki grijeh šteti zajedništvu. [Youcat 146]
Trebamo li svi postati “sveti”?
Da. Smisao našega života jest da se u ljubavi sjedinimo s Bogom, da posve odgovorimo onomu što Bog želi s nama. Trebamo Bogu dopustiti “da živi svoj život u nama” (Majka Terezija). To znači biti “svet”.
Svaki čovjek postavlja sebi pitanje: Tko sam? Zašto sam ovdje? Kako ću doći k sebi samome? Vjera odgovara: Tek po →SVETOSTI čovjek postaje ono za što ga je Bog stvorio. Tek u svetost čovjek postiže pravi sklad sa sobom i svojim Stvoriteljem. Svetost pak nije savršenstvo koje je čovjek sam postigao, nego sjedinjenje s utjelovljenom ljubavlju, s Isusom Kristom. Tko tako započinje novi život, nalazi sebe i postaje svet. [Youcat 342]
Papa Benedikt XVI., Opća audijencija, 13. travnja 2011.
Sveci su na razne načine izrazili snažnu i preobražavajuću prisutnost Uskrsloga. Dopustili su Isusu da toliko svlada njihov život da su sa svetim Pavlom mogli reći „više ne živim ja, nego Krist koji živi u meni“ (Gal 2,20). Slijedom njihova primjera, traženje njihova zagovora, stupanje u zajedništvo s njima, približava nas Kristu, pa nas tako i druženje sa svecima pridružuje Kristu, od kojega kao s njihova izvora i glave izdaju svaku milost i život Božjeg naroda sebe. [Papa Benedikt XVI., Opća audijencija, 13. travnja 2011.]