4.8 Koja je veza između vjere i djela?
Živjeti kao kršćanin znači donositi svjesne odluke o svojim postupcima (što radimo, a što ne činimo) na temelju našeg odnosa s Isusom. Kao što Biblija kaže, "vjera bez djela je mrtva" (Jak 2,26Jak 2,26 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva.). Ako zaista vjeruješ u Isusa, tada ćeš htjeti raditi ono što On od tebe traži: voljeti Boga i bližnjega.
Jedan od načina na koji možemo pokazati ovu predanost jest pokušaj poštivanja Deset zapovijedi, čak i ako nismo uvijek uspješni u tome. Bog se više bavi ljubavlju pokazanom kroz naše darove, nego s onim koliko dajemo (Mk 12,41-44Mk 12,41-44 Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: “Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.”). Kao kršćani, pozvani smo raditi za dobrobit svih naših bližnjih.
Čime se nadahnjuje ljubav prema siromasima?
Ljubav prema siromasima nadahnjuje se evanđeljem blaženstava i primjerom Isusa u njegovoj trajnoj pažnji prema siromasima. On je rekao: “Sve što ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće, meni ste učinili” (Mt 25,40). Ljubav prema siromasima ostvaruje se i zalaganjem protiv materijalnoga siromaštva, ali i protiv mnogobrojnih oblika kulturnoga, moralnog i vjerskog siromaštva. Djela duhovnoga i tjelesnog milosrđa, brojne dobrotvorne ustanove tijekom stoljeća konkretno su svjedočanstvo poželjne ljubavi prema siromasima, koja resi Isusove učenike. [KKKC 520]
Tko su za kršćanina siromasi?
Ljubav prema siromasima mora u svakomu vremenu biti znak raspoznavanja kršćana. Siromasi nisu tu da bi dobili milostinju; oni zahtijevaju pravednost. Kršćani su osobito dužni dijeliti svoja dobra. Krist je uzor ljubavi prema siromasima.
“Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko” (Mt 5,3) – prva je rečenica Isusova Govora na gori. Postoji materijalno, duševno i duhovno siromaštvo. Kršćani su dužni s velikom pažnjom, ljubavlju i brigom odnositi se prema potrebnima na zemlji. Krist će ih, naime, jasno prosuđivati po načinu kako su se ophodili sa siromasima: “Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (Mt 25,40). [Youcat 449]
Sv. Klement Aleksandrijski, Stromata
Kad čujemo: 'Tvoja te vjera spasila', ne razumijemo [Boga] da apsolutno kaže da oni koji su vjerovali na bilo koji način, bit će spašeni, osim ako ne slijede i djela. [Sv. Klement Aleksandrijski, Stromata, 6. knjiga, 14. poglavlje (MG 9, 329)]
