1.43 Što se događa kad umremo?
Mnogi se boje smrti. Uvijek smo sami kad umiremo: ostavljamo iza sebe sve što znamo i ulazimo u novu stvarnost. Kad umremo, naše tijelo ostaje na zemlji, a naša se duša pojavljuje pred Bogom. Bit ćemo suočeni s načinom na koji smo živjeli svoj život.
Ako smo u svom životu pokušali voljeti Boga i svoje bližnje, ući ćemo u nebo (moguće putem čistilišta). Na nebu ćemo zauvijek biti sretni s Bogom. Oni, koji svjesno i trajno odbace Božju ljubav, otići će u pakao.
Što znači umrijeti u Kristu Isusu?
Znači umrijeti u Božjoj milosti, bez smrtnoga grijeha. Vjernik u Kristu, po njegovu primjeru, može tako vlastitu smrt preobraziti u čin posluha i ljubavi prema Ocu. “Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti” (2 Tim 2,11). [KKKC 206]
Kako nam Krist pomaže u umiranju ako mu se povjerimo?
Krist nam dolazi ususret i vodi nas u vječni život. “Neće me uzeti smrt, nego Bog” (Sv. Terezija od Djeteta Isusa).
Pogledom na Isusovu muku i smrt može nam i samo umiranje postati lakše. Činom povjerenja i ljubavi prema Ocu možemo i mi reći “da”, kao što je Isus učinio u Maslinskome vrtu. Takvo se držanje naziva “duhovna žrtva”. Umirući se sjedinjuje s Kristovom žrtvom na križu. Tko tako umire u povjerenju u Boga i u miru s ljudima, dakle bez teškoga grijeha, na putu je u zajedništvo s uskrslim Kristom. U svojemu umiranju ne možemo pasti dalje doli u njegove ruke. Tko umire, ne odlazi u ništavilo, nego se vraća u ljubav Božju, koja ga je stvorila. [Youcat 155]
Što se s nama događa kada umremo?
U smrti se duša i tijelo dijele. Tijelo propada, a duša ide k Bogu i čeka da se ponovno sjedini s uskrslim tijelom na posljednjemu sudu.
Kako će se zbiti uskrsnuće, to je tajna. Jedna nam slika može pomoći da nešto pojmimo: pogledom na lukovicu tulipana ne možemo prepoznati u kakav će se čudesni cvijet razviti iz mračne zemlje. Tako ne znamo ništa ni o budućemu izgledu našega novog tijela. Pavao je ipak siguran: “Sije se u sramoti, uskršava u slavi” (1 Kor 15,43a). [Youcat 154]
Sv. Grgur Veliki, Dijalozi
Svatko će biti predstavljen sudcu točno onakav kakav je bio kad je krenuo iz ovog života. Ipak, mora postojati vatra čišćenja prije presude, zbog nekih manjih grešaka koje se mogu ukloniti. Zar Krist, Istina, ne kaže da ako netko bogohuli protiv Duha Svetoga, neće mu biti oprošteno "ni na ovom svijetu, ni u svijetu koji dolazi" (Mt 12, 32)? Iz ove izjave saznajemo da se na ovom svijetu mogu oprostiti neki grijesi, a neki u svijetu koji dolazi. [Sv. Grgur Veliki, Dijalozi 4,39 (ML 77, 396)]
