3.3 Koji je najbolji način molitve?

Pet glavnih molitvenih oblika su →BLAGOSLOV i klanjanje, molitva prošnje, zagovorna molitva, zahvalna molitva i molitva hvale. [Youcat 483]

Blagoslovna je molitva ona molitva kojom se na nas zaziva Božji →BLAGOSLOV. Sam Bog je onaj od kojega dolazi svaki blagoslov. Blagoslov je njegova dobrota, njegova blizina, njegovo milosrđe. Najkraći blagoslov je: “Bog te blagoslovio!”

Svaki kršćanin treba zazivati Božji →BLAGOSLOV na sebe i na druge ljude. Roditelji mogu svojoj djeci staviti na čelo znak križa. Osim toga, →SVEĆENIK, snagom svoje službe i poslanja Crkve, blagoslivlja izričito u ime Isusovo. Njegova je blagoslovna molitva posebno djelotvorna snagom svećeničkoga ređenja i snagom molitve čitave Crkve. [Youcat 484]

Svaki čovjek, koji shvaća da je Božje stvorenje, ponizno će priznati Svemogućega i pokloniti mu se. Kršćansko klanjanje ne gleda samo na Božju veličinu, svemoć i →SVETOST. Njime se iskazuje puna zahvalnost Isuus, u kojemu nas je Bog prvi ljubio i koji je naš Spasitelj.

Tko se Bogu doista klanja, pada pred njim na koljena ili pada ničice licem prema zemlji. Time se izražava istina o odnosu između Boga i čovjeka: Bog je velik, a mi smo mali. Istodobno, čovjek nije nikada veći nego kada u slobodnu predanju pred Bogom klekne. Onaj tko ne vjeruje, a ipak Boga traži i počinje moliti, može na tome putu Boga naći. [Youcat 485]

Bog, koji nas potpuno poznaje, zna što nam treba. Pa ipak, Bog hoće da ga “molimo”: da se u životnim potrebama njemu okrenemo, njemu vapijemo, prosimo, tužimo se, dozivamo ga, pa čak da se s njim i hrvamo u molitvi.

Bogu sigurno nisu naše prošnje potrebne da bi nam pomogao. To da trebamo moliti (prositi) je radi nas. Tko ne moli i ne želi moliti, zatvara se u sebe. Samo čovjek koji moli otvara se i okreće izvoru svega dobra. Tko moli, okreće se Bogu. Stoga molitva prošnje čovjeka uvodi u ispravan odnos s Bogom, koji poštuje našu slobodu. [Youcat 486]

Kao što se je Abraham u molitvi pred Bogom zauzimao za stanovnike Sodome, kao što je Isus molio za svoje učenike, kako se prva kršćanska zajednica zauzimala “ne samo za svoje dobro, nego i za ono što se tiče drugih” (Fil 2,4), tako i kršćani uvijek mole za sve: za ljude koji im nisu pri srcu, za one koji su im daleko, pa čak i za svoje neprijatelje.

Što čovjek više uči moliti, to se osjeća dublje povezanim s duhovnom obitelji u kojoj je djelotvorna snaga molitve. Sa svom brigom za osobe koje volim stojim usred ljudske obitelji, osnažen molitvom drugih i zazivajući Božju pomoć za druge. [Youcat 487]

Sve što jesmo i što imamo dolazi od Boga. Pavao veli: “Što imaš, a da nisi primio?” (1 Kor 4,7). Zahvaljivati Bogu, darovatelju svakoga dobra, usrećuje.

Najveća molitva zahvale jest Isusova →EUHARISTIJA. (grč. zahvaljivanje), u kojoj on uzima kruh i vino da bi u njima preobrazio sve Božje stvorenje. Svaka se kršćanska zahvala sjedinjuje s velikom Isusovom zahvalom. Tako se i mi po Isusu preobražvamo i spašavamo; tako možemo iz dna srca biti zahvalni te to na mnogo načina Bogu iskazati. [Youcat 488]

Bogu ne treba pljesak. Ali nama je potreban da spontano izrazimo svoju radost u Bogu i klicanje srca. Boga slavimo zato što postoji i što je dobar. Tako već sada pridružujemo svoj glas vječnom slavljenju anđela i svetih na nebesima. [Youcat 489]

Da, moliti se može posvuda. Katolik će ipak potražiti mjesta na kojima Bog na poseban način “prebiva”. To su prije svega katoličke crkve, gdje je naš Gospodin nazočan u →SVETOHRANIŠTU, pod prilikom kruha.

Vrlo je važno da posvuda molimo: u školi, u podzemnoj željeznici, za vrijeme zabave, među prijateljima. Čitav svijet mora biti prožet →BLAGOSLOVOM. Jednako je tako važno da posjećujemo sveta mjesta na kojima Bog u izvjesnu smislu na nas čeka, da se kod njega odmorimo, da nas ojača, ispuni i pošalje. Pravi kršćanin, kada posjećuje crkvu, nikada je samo ne razgledava. Zadrži se na trenutak u tišini, pomoli se Bogu i obnovi svoju ljubav i prijateljstvo s njim. [Youcat 498]