M.7 Što ako mi se kao vojniku kaže da učinim nešto što nije u redu?
Općenito, na zakonodavnoj vlasti je utvrditi pravila, a mi ih se moramo pridržavati (Rimljanima 13, 4). Oružane snage su uspostavljene kako bi se osiguralo provođenje zakona. Ali ponekad je zakon ili primljeni nalog moralno pogrešan. U tom je slučaju zadatak svakog vojnika da odbije poslušati. Isto vrijedi i za pritisak vršnjaka i vršnjačko maltretiranje: moraš preuzeti osobnu odgovornost.
Tvoja savjest je poput antene koja ti pomaže razaznati je li nešto pogrešno. Dobro pravilo koje upozorava da budete oprezni glasi: „Ako osjećaš da je pogrešno, obično je pogrešno”. Očito, važan je kontekst misije: iako ti se može činiti pogrešnim napustiti obitelj i krenuti u obranu svoje nacije, baš to može biti ispravna odluka. Ako si u nedoumici, moli za Božje vodstvo i slobodno razgovaraj s kapelanom.
Kada je moralno dopuštena uporaba vojne sile?
Odluka o zakonitoj obrani vojnom silom je zbog svoje težine podložna strogo određenim uvjetima moralne zakonitosti:
- šteta koju napadač čini narodu ili zajednici naroda mora biti trajna, teška i izvjesna;
- sva ostala sredstva kojima bi se tome stalo na kraj se pokazala neprimjenjiva ili bezuspješna;
- postoje ozbiljni uvjeti uspjeha;
- pribjegavanje oružju ne smije prouzročiti veća zala i nered od zla kojem se želi doskočiti (KKC 483).
Kada je dopuštena uporaba vojne sile?
Primjena je vojne sile moguća samo u krajnjoj nuždi. Za „pravedan rat” nužno je ispunjenje sljedećih kriterija:
1. opunomoćenje od strane pripadne vlasti;
2. pravedan razlog;
3. pravedna nakana;
3. rat mora biti posljednja mogućnost;
4. primijenjena sredstva moraju biti primjerena;
5. mora postojati izgled za uspjeh (Youcat 399).
U opasnosti rata, tko ima odgovornost odlučivati o uporabi sile?
Ta odgovornost pripada javnim vlastima koje imaju pravo i dužnost građanima nametnuti obveze potrebne za nacionalnu obranu. Osobno pravo na prigovor savjesti čini iznimku od obaveze upotrebe oružja, ali podrazumijeva dužnost da se neki drugi način služi ljudskoj zajednici (KKC 2310 – 2311).
Koje je pravo i dužnost vlasti u opasnosti od rata?
U takvu slučaju javne vlasti imaju pravo i dužnost građanima nametnuti obveze potrebne za nacionalnu obranu. Oni koji se posvećuju službi domovine u vojničkom životu služitelji su sigurnosti i slobode naroda. Ako svoje dužnosti vrše ispravno, istinski pridonose zajedničkom dobru nacije i održanju mira (KKC 2310).
„Građani se pokoravaju vlastima, ne pokoravaju se nipošto njima kao ljudima, nego u stvari štuju Boga, providnosna Stvoritelja svega, koji htjede da se uzajamni ljudski odnosi ravnaju prema redu što ga je sam utvrdio. (…) Budući da je vlast zahtjev duhovne naravi i da potječe od Boga, pa dogodi li se da državni poglavari donose zakone ili nešto naređuju protiv toga reda, i tako protiv Božje volje, tad ni doneseni zakoni ne dane ovlasti ne mogu obvezati savjesti građana, jer „se treba više pokoravati Bogu nego ljudima” (Djela apostolska 5, 29) (Papa Ivan XXIII., Pacem in Terris, 11. travnja 1963, 50-51).
