3.51 Što je to istočna katolička crkva? Što su to “obredi”?
Postoji samo jedna Katolička crkva unutar koje postoje različite Crkve. Svi prepoznaju papu kao svog vođu. Najvažnija razlika nastala je kao rezultat podjele u Rimskom carstvu. To je dovelo do zapadne crkve s Rimom kao središtem: Rimokatoličke crkve. Osim ovoga, postoje razne istočne katoličke crkve.
"Obred" je način na koji se slavi liturgija. Taj se obred može razlikovati za svaku Crkvu, a unutar jedne Crkve može biti nekoliko obreda. Ono što je uvijek isto, jest bit liturgije, stoga je središte euharistije uvijek prisutnost samog Isusa.
Dva najraširenija obreda su rimski obred ili latinski obred i bizantski obred ili grkokatolički obred, koji su oba prevedeni na mnoge lokalne jezike. Ostali važni obredi su koptski obred (Egipat), etiopski obred, zapadno-sirijski obred, istočno-sirijski obred i armenski obred.
Zašto jedinstveno Kristovo otajstvo Crkva slavi različitim liturgijskim predajama?
Jer neistraživo bogatstvo Kristova otajstva ne može iscrpiti nijedna liturgijska predaja. Stoga je od samih početaka to bogatstvo u raznim narodima i kulturama razvilo izričaje obilježene zadivljujućom raznolikošću koji se dopunjuju. [KKKC 247]
Koji kriterij jamči jedinstvo u raznolikosti?
To je vjernost apostolskoj predaji, tj. zajedništvo vjere i sakramenata primljenih od apostola, zajedništvo kojemu je apostolsko nasljedstvo znak i jamstvo. Crkva je katolička: može, dakle, u svoje jedinstvo primiti sva istinska bogatstva raznih kultura. [KKKC 248]
Može li Crkva mijenjati ili obnavljati liturgiju?
Postoje promjenjivi i nepromjenjivi dijelovi →LITURGIJE. Nepromjenjivi su oni koji su božanskoga podrijetla, npr. Isusove riječi na Posljednjoj večeri. Uz njih su promjenjivi dijelovi, koje Crkva koji put čak i mora mijenjati. U svim vremenima i posvuda Kristovo otajstvo treba naviještati, slaviti i živjeti. Stoga liturgija mora odgovarati duhu i kulturi pojedinih naroda.
Isus je doticao čitava čovjeka: njegov duh i razum, njegovo srce i volju. Isto to danas želi postići i →LITURGIJA. Stoga u Africi ima drukčije značajke nego u Europi, u domu za stare i nemoćne drukčije nego na Svjetskomu danu mladih, u župnoj zajednici drukčije nego u samostanu. Ipak, uvijek mora biti prepoznatljivo da je to bogoslužje čitave Crkve, koja je po svemu svijetu. [Youcat 192]
